- Jedini primjerak Bugattija Destrier napravljen je u sklopu Solitaire programa
- Temelji se na karbonskom monokoku trkaćeg Bolidea
- 8,0-litreni W16 s četiri turbopunjača razvija 1.578 KS
- Automobil je visok manje od jednog metra
- Ima 20-colne prednje i 21-colne stražnje kotače
- Kabina kombinira kožu, nubuk i 3D-pleteni tekstil s bakrenim nitima
- Cijena nije objavljena, ali očekuje se višemilijunski iznos u desecima milijuna eura
Bugatti je predstavio automobil koji na prvi pogled djeluje kao da je nastao u nekom drugom svijetu. Zove se Destrier i zapravo je vrlo radikalna interpretacija trkaćeg Bolidea, ali umjesto maksimalnog downforcea i ogoljenog kokpita donosi ručno izrađenu karoseriju, luksuznu unutrašnjost i jedan od posljednjih primjeraka Bugattijevog 8,0-litrenog W16 motora. Napravljen je samo jedan automobil, a cijena nije objavljena – i vrlo je vjerojatno da nikada neće biti javno poznata.
Bugatti Destrier treći je automobil nastao u sklopu ekskluzivnog Solitaire programa, nakon modela Brouillard i F.K.P. Hommage. Za razliku od klasičnih posebnih izvedbi, Solitaire je namijenjen potpuno individualnim projektima za pojedinačne kupce, pa je Destrier od samog početka zamišljen kao jedinstven automobil.
Najzanimljivije je ono što se nalazi ispod karoserije. Destrier koristi karbonski monokok Bugattija Bolide, automobila koji je razvijen isključivo s trkaćom stazom na umu. Međutim, Bugattijevi dizajneri uklonili su velik dio agresivnih aerodinamičkih elemenata i pokušali iste ekstremne proporcije pretvoriti u nešto što više nalikuje skulpturi nego trkaćem automobilu.
Rezultat je automobil dugih i vrlo niskih proporcija. Destrier je visok manje od jednog metra, odnosno oko 100 centimetara, čime spada među najniže automobile koje je Bugatti ikada napravio. Karoserija je pritom široka, s izrazito naglašenim blatobranima i kabinom smještenom duboko između njih.
Za razliku od Bolidea, nema ogromnih aktivnih aerodinamičkih elemenata koji dominiraju siluetom. Umjesto toga, linija karoserije ostaje čista, dok su otvori za zrak, kanali za hlađenje i elementi potrebni za stabilnost automobila integrirani u samu karoseriju.
Bugatti je posebno preradio svoju prepoznatljivu potkovastu masku. Ona je šira nego na Bolideu, a kroz njezin središnji dio prolazi element od karbonskih vlakana koji nosi emajlirani Bugattijev znak. S bočnih strana protežu se aluminijski detalji koji se nastavljaju prema karakterističnoj C-liniji na bokovima automobila.
Prednji dio dodatno naglašavaju nova ovalna svjetla, dok se iza njih nalazi izuzetno zakrivljeno vjetrobransko staklo. Oblikom podsjeća na Bolide, ali je cijeli prednji kraj vizualno puno čišći.
Stražnji dio završava niskim, integriranim spojlerom, velikim difuzorom, četverodijelnim stražnjim svjetlima i četiri ispušna otvora. Bugatti je pritom zadržao dio tehničkog rješenja Bolidea, uključujući otvore za hlađenje i aerodinamičke kanale koji nisu toliko očiti na prvi pogled.
Posebno je zanimljiv odnos između Destriera i povijesnog Typea 57. Bugatti navodi da je ideja automobila povezana s činjenicom da je ista osnovna tehnička baza u prošlosti mogla poslužiti za potpuno različite automobile. Type 57G ‘Tank’ bio je razvijen za utrke, dok je Type 57SC Atlantic na istoj osnovi postao jedan od najpoznatijih Bugattijevih cestovnih automobila.
Sličnu filozofiju sada predstavlja odnos između Bolidea i Destriera. Jedan je ekstremno fokusiran na stazu, dok drugi isti tehnički temelj pretvara u luksuzni automobil namijenjen prije svega dizajnu, materijalima i kolekcionarskoj vrijednosti.
Ime Destrier također nije slučajno. Riječ označava posebno cijenjenog ratnog konja kojeg su u srednjem vijeku koristili vitezovi. Bugatti je tu temu prenio i na detalje automobila, posebno kroz oblik proporcija i kombinaciju aluminijskih i metalnih elemenata u kabini.
Karoserija je završena posebnom bojom Sapphire Celeste. Riječ je o dubokoj plavoj nijansi s efektom koji pod različitim osvjetljenjem daje ljubičaste tonove i izraženu dubinu. Lak je dodatno ukrašen sitnim česticama koje stvaraju efekt sjaja, dok su pojedini dijelovi karoserije kombinirani s poliranim aluminijem i zatamnjenim karbonskim vlaknima.
Automobil se kotrlja na većim kotačima nego Bolide. Sprijeda su 20-colni, a straga 21-colni kotači, što dodatno naglašava razliku u proporcijama prednjeg i stražnjeg dijela.
Upravo stražnji dio automobila posebno je širok, dok se karoserija iza vrata sužava prije nego što se ponovno proširi oko stražnjih kotača. Time je dobivena vrlo izražena silueta s naglašenim blatobranima i kabinom koja izgleda gotovo kao da je umetnuta između njih.
Iako je Bolide iznutra gotovo trkaći prototip, Destrier donosi potpuno drugačiji pristup. Bugatti je njegovu kabinu obložio kombinacijom kože, nubuka i posebno razvijenog 3D-pletenog tekstila s bakrenim nitima. Materijali su izvedeni u toplim smeđim tonovima, a ručna obrada vidljiva je na šavovima, metalnim detaljima i završnoj obradi pojedinih elemenata.
Mnogi elementi iz Bolidea potpuno su promijenjeni. Umjesto pojedinih grubih prekidača namijenjenih isključivo funkciji na stazi, Destrier dobiva profinjenije kontrole, novi mali upravljač u obliku jarma i kompaktni digitalni instrumentni zaslon.
Posebnu pažnju privlače aluminijski dijelovi s ručno obrađenom, čekićanom površinom. Takvi detalji nalaze se na glavčini upravljača, ručkama vrata, otvorima ventilacije i pragovima. Ideja je jasna – automobil treba izgledati kao predmet izrađen u radionici, a ne kao proizvod iz standardne automobilske linije.
Na automobilu se nalazi i detalj koji izravno povezuje Destrier s poviješću marke. Iznad vjetrobranskog stakla nalazi se ručno laserski gravirana pločica s prikazima Typea 57G i Typea 57SC, čime Bugatti dodatno naglašava vezu između trkaće i cestovne interpretacije istog tehničkog temelja.
Ispod svega toga nalazi se ono što će mnogima biti najzanimljiviji dio automobila – 8,0-litreni W16 s četiri turbopunjača. Motor razvija 1.600 PS, odnosno približno 1.578 KS, što je praktički jednako brojci koju razvija Bolide.
To je ujedno i jedan od posljednjih posebnih projekata u kojima se ovaj motor pojavljuje. Bugatti je W16 završio kao temelj svoje prethodne generacije hiperautomobila, ali ga očito još nije spreman potpuno poslati u povijest kada su u pitanju ekskluzivni projekti poput Destriera.
Točne performanse Destriera zasad nisu objavljene. Bolide, kao njegovu tehničku osnovu, karakteriziraju ekstremne brojke, uključujući ubrzanje do 100 km/h za oko 2,2 sekunde, no Destrier nije razvijen prvenstveno zbog rušenja rekorda. Njegova masa također bi trebala biti nešto veća od Bolideovih približno 1.450 kilograma suhe mase zbog luksuznije karoserije i unutrašnjosti.
I upravo je to glavna razlika. Bugatti nije pokušao napraviti još brži Bolide. Umjesto toga, uzeo je njegove ekstremne proporcije i napravio automobil u kojem su performanse samo jedan dio priče.
Cijena nije objavljena, ali kod ovakvog projekta govorimo o iznosu koji će gotovo sigurno biti višestruko veći od cijena serijskih Bugattija. S obzirom na to da postoji samo jedan primjerak i da je riječ o potpuno individualnom automobilu iz Solitaire programa, realno je očekivati iznos od više desetaka milijuna eura.
Destrier će svoj javni debi imati tijekom Monterey Car Weeka i na Pebble Beach Concours d’Elegance, gdje će biti predstavljen kao jedan od najekskluzivnijih novih automobila godine.
Njegova budućnost također je prilično specifična. Poput Bolidea, Destrier nije zamišljen kao klasični automobil za svakodnevnu cestovnu vožnju. Teoretski, specijalizirane tvrtke već su pokazale da se Bolide može prilagoditi cestovnoj upotrebi, pa slična mogućnost postoji i za Destrier. No puno je vjerojatnije da će njegov jedini primjerak većinu vremena provoditi u privatnoj kolekciji, a povremeno se pojavljivati na najprestižnijim automobilskim događajima.
Bugattijev dizajnerski direktor Frank Heyl upravo u tome vidi smisao automobila. Destrier nije pokušaj stvaranja još jednog ekstremnog hiperautomobila koji će pobijediti u tablici performansi. Bolide je već napravio taj posao. Destrier iz iste osnove pokušava napraviti nešto sasvim drugo – automobil čija vrijednost ne proizlazi samo iz snage i brzine, nego iz činjenice da je napravljen kao jedinstveni predmet.
A s 1.578 KS, manje od metra visine, W16 motorom i karoserijom koja je nastala iz jednog od najradikalnijih Bugattija svih vremena, teško je zamisliti mnogo ekskluzivnijih načina da se oprosti od jedne automobilske ere.