Stellantis pokazao dostavni kombi budućnosti – nema vozača, sjedala ni upravljača

• Stellantis pokazao dostavni kombi budućnosti – nema vozača, sjedala ni upravljača
• Stellantis predstavio neobični električni kombi koji sam dostavlja pakete
• Ovo je dostavni kombi bez vozača: Stellantis pokazao BOW
• Stellantis napravio električni kombi koji ne treba vozača
• Novi Stellantisov kombi nema vozača ni kabinu – sve je podređeno teretu
• Dostavni kombi bez vozača: Stellantis pokazao kako bi mogla izgledati budućnost
• Stellantis BOW: električni dostavni kombi koji vozi potpuno sam
• Nema vozača, nema sjedala, nema upravljača: Stellantis pokazao novi BOW

Stellantis je pokazao dostavno vozilo kakvo teško možemo zamisliti na klasičnom parkingu ispred trgovine. Nema vozačko sjedalo, nema klasični upravljač, nema instrumentnu ploču, a zapravo nema ni pravo vjetrobransko staklo. Umjesto svega toga tu je veliki prostor za teret, baterija i sustav koji bi se trebao samostalno snalaziti u prometu. Ime mu je BOW, odnosno Box On Wheels, što prilično dobro opisuje cijelu ideju.

Novi koncept predstavljen je na sajmu gospodarskih vozila IAA Transportation u Hannoveru, a nastao je kroz suradnju Stellantis Proa i kineske kompanije UQI Robotics. Za sada ga ne treba shvatiti kao novu marku dostavnog vozila koje će uskoro stići u prodajne salone. Stellantis ga opisuje kao potpuno električni autonomni logistički koncept, odnosno projekt kojim želi ispitati kako bi dostava bez čovjeka za upravljačem mogla izgledati u budućnosti.

BOW je pritom toliko jednostavan da je gotovo neobično gledati ga u kontekstu današnjih kombija. Klasični dostavni kombi mora imati prostor za vozača, sjedalo, upravljač, papučice, instrumente i sve ostale elemente potrebne čovjeku za upravljanje vozilom. BOW sve to izbacuje iz jednadžbe. Ostaje praktički velika kutija na kotačima.

Na prednjem dijelu nalazi se veliki ekran koji vizualno podsjeća na vjetrobransko staklo, dok se iznad njega nalazi karakteristično kućište senzora. Na krovu je vidljiv sustav koji izgledom odgovara LiDAR senzorskom sklopu, što nije posebno iznenađenje s obzirom na to da UQI Robotics već razvija autonomna logistička vozila.

Straga se nalazi rolo-vrata iza kojih je skriven teretni prostor. Stellantis zasad nije objavio njegovu zapreminu, nosivost niti druge konkretne tehničke podatke. Upravo je to jedan od zanimljivijih detalja cijelog projekta jer bi vozilo ovakve konstrukcije teoretski moglo puno učinkovitije iskoristiti svoje dimenzije za prijevoz tereta. Kada iz vozila izbacite cijelu kabinu i prostor potreban vozaču, gotovo cijela njegova površina može biti podređena robi.

No BOW nije zamišljen kao autonomni kombi koji će sutra sam krenuti iz Zagreba prema Splitu. Stellantis zasad govori prvenstveno o kontroliranim okruženjima i specifičnim logističkim zadacima. Među mogućim primjenama navode se gradska distribucija, dostava robe, logistika u tvornicama, bolnicama i zračnim lukama, kao i druga područja u kojima se kretanje vozila može relativno precizno kontrolirati.

To je važna razlika. Autonomno vozilo koje se kreće zatvorenim tvorničkim kompleksom ili određenom rutom u logističkom centru suočava se s potpuno drugačijim uvjetima od vozila koje mora samostalno prolaziti kroz prometnu gužvu, prepoznavati pješake između parkiranih automobila, reagirati na bicikliste i predviđati ponašanje drugih vozača.

Upravo zato Stellantis BOW zasad predstavlja kao projekt za istraživanje i validaciju, a ne kao gotov proizvod. Početne validacijske aktivnosti trebale bi se provoditi u Europi, no kompanija nije objavila kada bi eventualno mogla započeti serijska proizvodnja niti postoji li uopće konkretan plan da BOW u ovom obliku postane komercijalno vozilo.

Tehnički podaci zasad su iznenađujuće oskudni. Stellantis nije objavio kapacitet baterije, autonomiju, snagu elektromotora, nosivost, dimenzije teretnog prostora ni maksimalnu brzinu. Nije poznata ni detaljna konfiguracija senzora, kao ni razina autonomne vožnje koju bi BOW trebao omogućiti. Zbog toga bi bilo prerano iz ovog koncepta izvlačiti zaključke o njegovim stvarnim mogućnostima.

UQI Robotics u cijeloj priči ima važnu ulogu. Kineska kompanija već radi na autonomnim logističkim vozilima, među kojima je i Chitu α, namijenjen industrijskim okruženjima. Takva vozila koriste senzore poput LiDAR-a i mogu se primjenjivati za skladišnu logistiku, dostavu i premještanje materijala. BOW tako nije ideja koja je nastala ni iz čega, nego pokušaj da se postojeća tehnologija autonomne logistike spoji sa Stellantisovim iskustvom u razvoju i proizvodnji gospodarskih vozila.

Stellantis istovremeno sve više razmišlja o gospodarskim vozilima kao dijelu šireg digitalnog sustava, a ne samo kao fizičkom proizvodu koji se isporučuje kupcu. U Hannoveru je uz BOW predstavljen i Pro One NEXT, sustav usmjeren na upravljanje flotama i povećanje njihove raspoloživosti. U tom kontekstu BOW ima smisla kao svojevrsni eksperiment za budućnost u kojoj bi vozilo, logistički sustav, softver i upravljanje flotom bili puno više povezani nego danas.

Za prijevoznike bi takav pristup mogao značiti potpuno drugačiji način organizacije dostave. Umjesto da svaki kombi zahtijeva vozača, autonomno vozilo moglo bi obavljati određene ponavljajuće rute ili zadatke, posebno tamo gdje su uvjeti dovoljno predvidljivi. To bi, barem u teoriji, omogućilo da se isti sustav koristi tijekom većeg dijela dana bez potrebe za klasičnom organizacijom smjena vozača.

Naravno, između koncepta na sajmu i stvarnog autonomnog dostavnog vozila na ulicama još uvijek postoji velik broj prepreka. Osim same tehnologije, tu su sigurnosni zahtjevi, homologacija, odgovornost u slučaju nesreće, infrastruktura i zakonski okvir. Posebno je pitanje kako bi takva vozila funkcionirala u stvarnom gradskom prometu, gdje uvjeti nisu uvijek predvidljivi.

Zanimljivo je i to da BOW nije jedino neobično električno dostavno vozilo koje je Stellantis pokazao u Hannoveru. Na istom prostoru našao se i Fiat TRIS, električni trokolica namijenjena dostavi na posljednjoj dionici puta, kao i električni Ducato Fridge, kod kojeg se rashladni sustav može napajati iz visokonaponske baterije samog vozila.

Sve to pokazuje koliko se pojam dostavnog vozila mijenja. Klasični kombi i dalje će imati svoje mjesto, posebno kada čovjek mora fizički preuzimati i dostavljati robu, ali za određene logističke zadatke vozilo bez vozačke kabine možda bi moglo biti puno racionalnije rješenje.

BOW je zasad ipak najviše demonstracija te ideje. Izgleda kao da je netko uzeo dostavni kombi, uklonio sve što pripada vozaču i ostavio samo ono što je potrebno za prijevoz tereta. Upravo zato djeluje pomalo neobično, ali i vrlo jasno pokazuje smjer u kojem bi dio industrijske logistike mogao krenuti.

Hoće li se ova velika električna kutija doista jednog dana pojaviti na europskim ulicama, još nije poznato. Stellantis za sada ne govori o cijeni, proizvodnji ni konkretnom datumu početka prodaje. Prije toga BOW mora dokazati da autonomna dostava može funkcionirati izvan sajamskog prostora i kontroliranih testnih ruta. Tek tada će se znati je li Box On Wheels samo zanimljiv eksperiment ili početak potpuno nove generacije dostavnih vozila.